Poslovni put i nastanak Dr. Zubice
Kraj studija
Negde na petoj godini studiranja, jedan od profesora rekao je nešto što me je dugo proganjalo – nakon što završimo fakultet, naše učenje tek počinje. Prvo što mi je palo na pamet bilo je:
- Pa kako onda raditi?
- Odakle krenuti?
- Kako zarađivati za život nakon 6 iscrpnih godina studiranja?
- Kako se baviti stomatologijom ako učenje “tek” počinje?
Nova egzistencijalna kriza bila je na pomolu kada sam shvatila da moram nešto da preduzmem po tom pitanju jer spadam u onaj narod koji nije iz stomatološke porodice. Skockala sam CV, godina je bila 2018, a život se spremao da počne. Tri, četiri, pozor, sad!
Ništa. Muk.
Slala sam svoj rezime na veliki broj adresa i često sam ostajala bez odgovora. Čak nisam dobila ni poruku kako trenutno ne primaju nove stomatologe niti da im jednostavno moj profil nije odgovarao. Nije do mene, do njih je, reklo bi se. Tada sam uveliko otkrivala na koje sve načine mogu da napredujem i zarađujem, na čemu je potrebno da se radi, kako bih se približila kvalitetnijem načinu življenja ovog stomatološkog života.

Otvaranje Instagram profila
Pored motivacionih govornika na YouTube-u naišla sam i na Instagram gurue, koji su pričali o tome kako je budućnost marketinga bas tu i kako bi svako trebalo da prebaci svoj biznis online. Tada se prvi put upalila lampica. Narednih nekoliko dana (čitaj-meseci) bavila sam se time kako izgraditi biznis online. Mali podsetnik, godina je 2018, na našoj digitalnoj sceni ne postoji ni jedan stomatološki profil, kao ni neko od koga sam mogla o tome da učim.
Dovijala sam se na razne načine a najveća podrška su mi bili prijatelji, oduševljeni tom idejom iako je na prvu zvučalo malo neozbiljno. Doktorka stomatologije na Instagramu?! Hm. Ništa me nije koštalo da probam, sem možda malo blama. Tako je ubrzo nastala @dr_zubica a uz pomoć moje drugarice Aleksandre (@cakicanstvo), ištampala sam i svojih prvih 50 vizit kartica. U tom trenutku još uvek nisam mogla da poverujem da sam zaista doktorka stomatologije.
Nakon toga se sve odvijalo spontano, edukovala sam se na polju marketinga i usudila se da pišem, stvarala objave u poznatoj aplikaciji Canva i mokrim dlanovima objavljivala stomatološke objave.

Prvi pratioci
Preko instagrama sam razmenjivala iskustva i mišljenja sa najrazličiijim ljudima. Pisali su mi tinejdžeri sa lažnih profila o svojim problemima sa oralnom higijem ali i brojnim strahovima, koji mogu da nastanu u stomatološkoj stolici. Može se reći da sam sprovela mikroistraživanje na profilu i nekih 90% učesnica i učesnika, odgovorilo je da ne ide redovno
kod stomatologa samo zbog traumatskog iskustva iz detinjstva tj zbog straha od stomatologa. Na drugom mestu dolaze finansijski izazovi odnosno drugačiji prioriteti barem kada je u pitanju celokupno zdravlje. Kao neko ko je u kasnijim dvadesetim otkrio kako anksioznost moze da utiče na (ne)brigu o sebi, odlučila sam se da svoj profil posvetim svim uplašenim ljudima koji su želeli da vode više računa o svom (oralnom) zdravlju ali im je bila
potrebna podrška, koju nisu znali gde bi mogli da pronadju.

Prvi posao i prvi otkaz
U medjuvremenu sam dobila posao po preporuci i započela probni rad koji je trajao nekih mesec dana. Protok pacijenata u ordinaciji bio je jako obiman, moram priznati da se nisam najbolje snašla. Perfekcionizam kojim se hvalimo na razgovoru za posao, zapravo u ovakvim situacijama odmaže. Uredno rečeno, zbog nejasnih granica sa pacijentima ali i sa poslodavcem, moj slavni stomatološki početak se brzo završio.
Dobila sam prvi otkaz, ako se to tako moze nazvati. Tada, to je bio smak sveta i moj najveći neuspeh. Pandorina kutija sumnjanja u sebe bila je otvorena. Nakon što sam završila rundu plakanja i kreiranja scenarija u glavi kako se nikada više neću zaposliti, podsetila sam se lekcija YouTube
motivacionih govornika o zatvorenom mindset-u. Ne mogu reći da mi je odmah pomoglo ali sada, iz ovog ugla, tih mesec dana su mi značajno promenili pogled na stomatologiju kao biznis. Shvatila sam koliko je važan način kojim biramo da se ophodimo prema pacijentima i stomatološkim sestrama. Koliko je zapravo važna iskrena i jasna komunikacija sa
zubotehničkom laboratorijom i naravno kuririma.
Crpela sam znanje i iskustvo iz svakog dijaloga ali i svake dijagnoze i terapije.
Paralelno sa time moja Instagram stranica je rasla, broj potencijalnih pacijenta koji su želeli da unaprede svoje oralno zdravlje se povećavao a ja sam dobila potvrdu da nešto dobro radim. Jedan od glavnih saveta online coach-eva je da testiramo svoj profil raznolikim sadržajem, da bismo videli šta "radi". Pisala sam o dentalnoj fobiji, kako izabrati četkicu za zube, da li su fluoridi štetni ali kada sam napravila objavu o važnosti mlečnih zuba, moje
notifikacije su eksplodirale.
Oralna higijena kod dece
Kao i svaka dobra instagramerka, imala sam uho za svoje ljude na profilu i posebnu pažnju dala oralnoj higijeni kod dece, kako pripremiti decu za odlazak kod zubara i time prekinuti prenošenje transgeneracijskog straha od stomatologa. Možda sam uzela preveliki zalogaj, ipak su to traume koje su se prenosile sa kolena na koleno još od kada su se berberi bavili ekstrakcijom zuba. Sa tim u vezi, kontaktirala sam psihoterapeutkinju koja je prevashodno
radila sa anksiozniim klincima. Razgovarale smo nekih sat vremena, ispostavilo se da deca doživaljavaju anksioznost na identičan način kao i odrasli. Samo što “velikoj" deci ne zaslađujemo termine, sonda je – sonda, a ne čačkalica.
Baš ovaj podatak, koji sam uredno dodala svom CV-u, bio je odlučujući pri mom sledećem zapošljavanju. Ordinaciji je bio potreban dr stomatologije koji bi se izmedju ostalog bavio i mlečnim zubićima. Nije mi to bio neki plan, ali na početku svoje karijere, posao se ne odbija. Zar ne? Savladala sam rad pod pritiskom i suzama. Suze su nekada bile i moje.

Burnout
Ono što je jako zanimljivo kod doktora stomatologije (koji je tek zbrusio svoju prvu krunicu) jeste činjenica da će se latiti raznoraznog posla u ordinaciji samo da bi održao svoj radni status. Nisam ni ja bila išta drugačija, po potrebi sam čistila ordinaciju, popravljala stolicu, nabavljala materijal, asistirala svim kolegama, koji bi mi retko uzvratili uslugu i standardno išla po doručak.
Od prve plate uplatila sam svoju prvu skuplju edukaciju. Zaronila sam u endodonciju i napokon osetila onu iskru novog životnog početka kao doktorke stomatologije. Iako sam imala još mnogo da učim. Išla sam srećna na posao, preumorna ali ispunjena radošću i naravno svrhom. Sve je počelo da ima smisla, dok nisam počela da pravim greškice koje su se vremenom pretvarale u greške. Ne samo da sam se osećala kao uljez u stomatologiji,
nego sam se i pitala da li je ovo zaista ono što želim.
Iako nam je svima dobro poznato da je Balkan stavio veto na stanje depresije, promakao mu je pojam Burnout-a jer je novijeg kova. Skoro svaki stomatolog kojeg poznajem je u nekom trenutku svog radnog veka živeo i funkcionisao sa sindromom izgaranja. On se lagano prišunja, ni ne primetimo da je tu dok sitne radosti svakodnevnice ne prestanu da budu važne. Moj stomatološki put prekinut je pandemijom koja je nastupila 2020. godine ali je moj instagramski put nastavio da se razvija i to jako intenzivno. Tada smo se svi prebacili na online biznise i prisustvovali Zoom sastancima sa nemutiranim mikrofonom.
Odlazak u Švajcarsku
Dala sam nekoliko intervjua za razne portale i časopise, moja pomagačka profesija se prebacila iz ordinacije u DM Instagrama. Dr_zubica je postala prepoznatljiv profil među mladim stomatolozima. Životni put me je odveo malo zapadnije. Trenutno zivim u Švajcarskoj, sporazumevam se na
nemačkom i volontiram na stomatoloskoj klinici u obližnjem gradiću. Nostrifikacija diplome je malo zahtevnija u odnosu na okolne zemlje ali ništa sa čime se jedna doktorka stomatologije nije susrela. Pitanja koja mi najčešće postavljaju koleginice i kolege vezana su za prosečnu stomatološku platu i način rada. Svaki lekar ima bar jednog obaveznog asistenta koji je
prilagodjen njegovom radu, bez kojeg ne može da se obavlja posao. A što se plate tiče, iznosi baš onoliko, koliko zaslužuje svaka doktorka i doktor stomatologije.

